Krajem 1985. godine došlo je do privremenog umjetničkog razlaza u grupi Dinar. Gitarista Dragan Tabaković, bubnjar Zoran Milosavac i basista Zlatko Prpa su započeli projekat pod radnim nazivom "Žigolo". U zimu 1985/86 snimaju prvi set demo snimaka koji su, prevashodno zbog odsustva pjevača, poslužili kao radne kopije za konačni razvoj pjesama.
Pocetkom 1986. pridružuje im se pjevač Darko Šolak te u ljeto 1986. završavaju drugi set demo snimaka i održavaju nekoliko koncerata od kojih je vrijedno spomenuti nastup sa Prljavim Kazalištem u Bašti sljezove boje u Banjaluci.
U jesen iste godine sva trojica odlaze na odsluženje vojnog roka i nakon povratka u jesen '87 stupaju u kontakt za Dubravkom Pavlićem, poznatim pjevačem još iz ranih dana banjalučke rock scene. Dubravko je upravo završavao materijal za solistički album prvenac i radio je na pronalaženju pratećeg benda.
Članovi grupe Žigolo, na drugoj strani, su bili zainteresovani da riješe hronični problem odsustva pjevača. Premda na prvi pogled može izgledati kao "brak iz interesa", svi su bili zadovoljni prvim rezultatima i band je ponovo ušao u studio sa namjerom da kompletira materijal za album i ponudi ga izdavačima. Rezultat je bio prilično uspješan "blend" izmedju pjesama koje je Dubravko već završio sa studijskim muzičarima u banjalučkom studiju "Plazma" i novih pjesama iz repertoara grupe Žigolo.
Nakon što projekat nije pronašao izdavača početkom 1988, te povratkom Tahira Dinara sa odsluženja vojnog roka sredinom iste godine, ideja o oživljavanju "originalnog Dinara" dobija na snazi i uskoro dolazi do obnavljanja rada. Nedugo nakon toga, Dinar ulazi u studio i završava snimke za treći po redu LP, "Do zadnjeg dinara".